U ovom poglavlju definirat ćemo pojmove dužine, usmjerene dužine i
vektora te navesti osnovno svojstvo trodimenzionalnog Euklidskog prostora
.
Pretpostavljamo da su pojmovi kao što su pravac, ravnina, kut i
prostor poznati.
Usmjerena dužina
je dužina kod koje su rubne točke uređene,
odnosno točka
je početak ili
hvatište, a
točku
svršetak. Udaljenost točaka
i
se
u ovom slučaju zove duljina (norma ili
intenzitet)
usmjerene dužine
i označava s
.
Usmjerene dužine
i
su ekvivalentne, odnosno
ako dužine
Vektor je klasa ekvivalencije usmjerenih dužina. Vektore označavamo s
Ako je usmjerena dužina
Nul-vektor
je vektor koji ima početak i kraj u istoj točki. Nul-vektor
označavamo s
, vrijedi
, a njegovi
predstavnici su sve usmjerene dužine oblika
.
Dokažimo da je relacija
iz definicije 3.1 zaista
relacija ekvivalencije. Prema definiciji 1.4,
relacija ekvivalencije
je refleksivna, simetrična i tranzitivna.
Očito je
pa je relacija
refleksivna. Također, ako je
, tada je i
pa je relacija
simetrična.
Dokaz tranzitivnosti je nešto složeniji.
Ukoliko točke
,
,
i
ne leže na istom pravcu, tada je
ako i samo ako
su točke
susjedni vrhovi paralelograma
(vidi sliku 3.1).
Ukoliko točke
,
,
i
leže na istom pravcu, tada je
ako i samo ako
vrijedi
U ovom slučaju kažemo da su točke
tada su točke
Vezu između usmjerenih dužina i vektora daje nam
osnovno svojstvo euklidskog prostora:
ako je
proizvoljna točka i
zadani vektor,
tada postoji jedinstvena točka
takva da je usmjerena dužina
predstavnik vektora
.
S ovim postupkom je vektor
sveden na početak
odnosno
nanesen na
. U primjenama često pišemo i
Premda taj zapis nije sasvim korektan jer je vektor
Vektori
Iz definicije slijedi da su dva vektora jednaka ako su kolinearni, istog smjera i jednake duljine. Posebno, nul-vektor je kolinearan sa svakim vektorom i za njega nema smisla govoriti o orijentaciji.