U ovom poglavlju definirat ćemo pojmove dužine, usmjerene dužine i vektora te navesti osnovno svojstvo trodimenzionalnog Euklidskog prostora . Pretpostavljamo da su pojmovi kao što su pravac, ravnina, kut i prostor poznati.
Usmjerena dužina je dužina kod koje su rubne točke uređene, odnosno točka je početak ili hvatište, a točku svršetak. Udaljenost točaka i se u ovom slučaju zove duljina (norma ili intenzitet) usmjerene dužine i označava s .
Usmjerene dužine i su ekvivalentne, odnosno
ako dužine i imaju zajedničko polovište (vidi sliku 3.1) .
Vektor je klasa ekvivalencije usmjerenih dužina. Vektore označavamo s
Ako je usmjerena dužina predstavnik vektora , tada je duljina (norma ili intenzitet) vektora jednaka udaljenosti točaka i . Duljinu vektora označavamo s .
Nul-vektor je vektor koji ima početak i kraj u istoj točki. Nul-vektor označavamo s , vrijedi , a njegovi predstavnici su sve usmjerene dužine oblika .
Dokažimo da je relacija iz definicije 3.1 zaista relacija ekvivalencije. Prema definiciji 1.4, relacija ekvivalencije je refleksivna, simetrična i tranzitivna. Očito je pa je relacija refleksivna. Također, ako je , tada je i pa je relacija simetrična. Dokaz tranzitivnosti je nešto složeniji. Ukoliko točke , , i ne leže na istom pravcu, tada je ako i samo ako su točke susjedni vrhovi paralelograma (vidi sliku 3.1). Ukoliko točke , , i leže na istom pravcu, tada je ako i samo ako vrijedi
U ovom slučaju kažemo da su točke susjedni vrhovi degeneriranog paralelograma. Stoga, ako je
tada su točke susjedni vrhovi nekog paralelograma ili degeneriranog paralelograma, a isto vrijedi i za točke . Tada su i točke susjedni vrhovi nekog paralelograma ili degeneriranog paralelograma. Dakle pa je relacija tranzitivna.
Vezu između usmjerenih dužina i vektora daje nam osnovno svojstvo euklidskog prostora: ako je proizvoljna točka i zadani vektor, tada postoji jedinstvena točka takva da je usmjerena dužina predstavnik vektora . S ovim postupkom je vektor sveden na početak odnosno nanesen na . U primjenama često pišemo i
Premda taj zapis nije sasvim korektan jer je vektor klasa ekvivalencije, a samo jedan predstavnik tog vektora, zbog osnovnog svojstva euklidskog prostora uvijek je jasno o kojem se vektoru radi. Stoga uglavnom nećemo praviti razliku između vektora i njegovog predstavnika.
Vektori i imaju istu orijentaciju ako se točke i nalaze s iste strane točke . Vektori i imaju suprotnu orijentaciju ako se točke i nalaze s različitih strana točke .
Iz definicije slijedi da su dva vektora jednaka ako su kolinearni, istog smjera i jednake duljine. Posebno, nul-vektor je kolinearan sa svakim vektorom i za njega nema smisla govoriti o orijentaciji.