Gottfried Wilhelm Leibnitz, filozof i matematičar, u XVII. stoljeću je nezavisno od Newtona razvio osnove diferencijalnog računa rješavajući problem nalaženja tangente zadane krivulje u nekoj točki.
Neka je krivulja zadana s formulom
, pri čemu je
derivabilna funkcija. Sekanta
krivulje
koja prolazi
točkama
i
, pri čemu je
, je
pravac s koeficijentom (vidi sliku 5.2)
Kada
, tada sekanta teži k tangenti krivulje
u
točki
, čiji je koeficijent smjera jednak
.
Također možete pogledati i
animaciju konvergencije
sekante prema tangenti.
Očito vrijedi
Stoga je jednadžba tangente na krivulju
Normala
na krivulju
u točki
je pravac koji prolazi kroz točku
i okomit je na tangentu u toj točki.
Jednadžba normale stoga glasi
pri čemu smo pretpostavili da je