Gottfried Wilhelm Leibnitz, filozof i matematičar, u XVII. stoljeću je nezavisno od Newtona razvio osnove diferencijalnog računa rješavajući problem nalaženja tangente zadane krivulje u nekoj točki.
Neka je krivulja zadana s formulom , pri čemu je derivabilna funkcija. Sekanta krivulje koja prolazi točkama i , pri čemu je , je pravac s koeficijentom (vidi sliku 5.2)
Kada , tada sekanta teži k tangenti krivulje u točki , čiji je koeficijent smjera jednak . Također možete pogledati i animaciju konvergencije sekante prema tangenti. Očito vrijedi
Stoga je jednadžba tangente na krivulju u točki dana s
Normala na krivulju u točki je pravac koji prolazi kroz točku i okomit je na tangentu u toj točki. Jednadžba normale stoga glasi
pri čemu smo pretpostavili da je .