U ovom poglavlju definirat ćemo derivaciju te derivacije slijeva i zdesna, izvesti formule za jednadžbe tangente i normale i dati osnovna pravila deriviranja. Potom ćemo izvesti formule za derivacije svih elementarnih funkcija iz poglavlja 4.6.
Broj
Ako je
Definicija limesa 4.5 povlači da u izoliranoj točki
derivacija
ne postoji, premda je funkcija
definirana u toj točki (vidi sliku 5.1).
Dokažimo sljedeći važan teorem.
![]() |
![]() |
|
![]() |
||
![]() |
||
![]() |
Vidimo da funkcija nema derivaciju u točkama prekida.
Obrat teorema ne vrijedi, odnosno ako je funkcija
neprekidna u
točki
, ne mora imati derivaciju u toj točki
(vidi primjer 5.3).
Ako u definiciji 5.1
prirast nezavisne varijable u točki
označimo s
a prirast funkcije
tada imamo
Kada u ovoj formuli zamijenimo
Iz teorema 5.1 slijedi da u definiciji 5.1 i formuli
(5.1) brojnik i nazivnik istovremeno teže k nuli, odnosno
derivacija je definirana kao limes neodređenog oblika
.
Međutim, takvi neodređeni limesi se mogu izračunati, što nam daje
formule za derivacije zadanih funkcija.
![]() |
![]() |
|
![]() |
||
![]() |
Primjena ove formule daje
![]() |
![]() |
|
![]() |
||
![]() |
||
![]() |
Dokažite ovu formulu.
Derivacija je nezaobilazni alat u rješavanju mnogih problema u fizici, mehanici i općenito tehnici. Isaac Newton je u XVII. stoljeću započeo razvijati diferencijalni račun baveći se problemom određivanja brzine.
dan zakon prema kojem se točka
Ako je
Dakle, brzina je derivacija puta po vremenu. Na sličan način možemo pokazati i da je ubrzanje (akceleracija) derivacija brzine po vremenu. Vidimo da u ovom slučaju vrijedi općenita tvrdnja, izrečena na početku poglavlja, o derivaciji kao "mjeri promjene".