Razmatranje redova čiji članovi imaju različite predznake, a koji nisu apsolutno konvergentni, je složenije. U posebnom slučaju kada predznaci alterniraju, pomaže nam Leibnitzov kriterij konvergencije.
Red za koji je za svaki zove se alternirani red.
Na primjer, alternirani harmonijski red
konvergira po Leibnitzovom kriteriju, ali ne konvergira apsolutno jer red apsolutnih vrijednosti divergira. Zadnju jednakost ćemo dokazati u primjeru 6.21.
Alternirani red
također konvergira po Leibnitzovom kriteriju, ali ne konvergira apsolutno jer red divergira. Zadnja jednakost bit će dokazana u Matematici 2. Pomoću ovog reda možemo izračunati vrijednost broja , međutim konvergencija je vrlo spora.
Pokažimo da teorem 6.12 ne vrijedi za alternirani harmonijski red, odnosno suma reda koji je konvergentan ali nije apsolutno konvergentan ovisi o redoslijedu zbrajanja. Prvo primijetimo da su i pozitivni i negativni dio alterniranog harmonijskog reda beskonačni,
Izborom odgovarajućeg redoslijeda zbrajanja, možemo postići bilo koju unaprijed zadanu sumu (recimo ): uzmemo onoliko pozitivnih članova dok ne pređemo , zatim uzmemo onoliko negativnih članova dok se ne vratimo ispod , zatim onoliko pozitivnih članova dok ne pređemo , i tako dalje. Ovaj postupak možemo ponavljati unedogled jer je svaki ostatak od pozitivnog i negativnog dijela i dalje beskonačan. Dakle, suma će biti jednaka , a pri tome koristimo sve članove reda. Ovakav postupak očito ne možemo provesti za redove (6.2) i (6.3) jer su i pozitivni i negativni dijelovi tih redova konačni.