U ravnini koja se nalazi u prostoru prvo odaberemo točku kao ishodište. Zatim odaberemo međusobno okomite pravce i koji leže u ravnini i prolaze kroz točku . Na pravcima i definiramo koordinatne sustave i , redom, pri čemu je
Točke i su odabrane tako da točka rotacijom oko točke za kut u pozitivnom smjeru, odnosno suprotno od kazaljke sata, prelazi u točku . S ovim smo u ravnini zadali desni pravokutni (ortogonalni) koordinatni sustav , koji je prikazan na slici 3.6.
Brojevni pravac koji smo nanijeli na pravac zove se apscisna os ili -os, a brojevni pravac koji smo nanijeli na pravac zove se ordinatna os ili -os. Osi dijele ravninu na četiri kvadranta i to na , , i kvadrant (slika 3.6).
Neka točka pripada ravnini . Pravac kroz točku , koji je paralelan s pravcem , siječe pravac u točki . Točka u koordinatnom sustavu ima koordinatu . Pravac kroz točku koji je paralelan s pravcem siječe pravac u točki . Točka u koordinatnom sustavu ima koordinatu . i su koordinate točke u sustavu , odnosno je apscisa, a je ordinata točke (slika 3.6).
Neka je radijus-vektor u ravnini . Prema pravilu o zbrajanju vektora iz poglavlja 3.2 vrijedi (slika 3.6)
odnosno
Brojevi i su skalarne komponente radijus-vektora odnosno vektora . Radijus-vektori i su vektorske komponente radijus-vektora , a vektori i su vektorske komponente vektora .
Kako su skalarne komponente jednoznačno određene točkom , za označavanje vektora koristimo skraćene zapise
Vidimo da vektor u ravnini možemo zapisati kao retčanu matricu dimenzije ili kao stupčanu matricu dimenzije . Zbrajanje vektora i množenje vektora skalarom stoga odgovara zbrajanju matrica i množenju matrica skalarom.
Poglavlje ćemo završiti s dvije definicije: vektori koji leže u ravnini su kolinearni ravnini , a vektori su komplanarni ako imaju predstavnike koji su kolinearni jednoj ravnini. Na primjer, vektori , i su komplanarni za .