Koordinatizaciju trodimenzionalnog prostora dobijemo slično kao u prethodnim poglavljima. Prvo odaberemo ishodište i međusobno okomite pravce , i koji prolaze kroz točku . U ravnini razapetoj s pravcima i definiramo desni pravokutni koordinatni sustav na način opisan u poglavlju 3.5.2. Potom na pravcu definiramo koordinatni sustav tako da vektori , i zadovoljavaju pravilo desnog vijka. Time smo definirali desni pravokutni koordinatni sustav u prostoru koji je prikazan na slici 3.7. Pri tome vrijedi
Brojevni pravci koje smo nanijeli na pravce , i su koordinatne osi i to redom apscisna, ordinatna i aplikatna os ( -os, -os i -os). Tri ravnine - , - i - , koje su određene odgovarajućim koordinatnim osima, zovu se koordinatne ravnine i dijele prostor na osam oktanata.
Neka je zadana točka . Ravnine paralelne s koordinatnim osima koje prolaze kroz točku sijeku koordinatne osi u točkama , i (slika 3.7). Koordinate tih točaka u koordinatnim sustavima , i jednake su , i . Brojevi , i su koordinate točke , odnosno je apscisa, je ordinata, a je aplikata točke .
Brojevi , i su također skalarne komponente vektora u sustavu . Prema pravilu o zbrajanju vektora iz poglavlja 3.2 vrijedi (slika 3.7)
odnosno
Skalarne komponente jednoznačno su određene točkom pa za označavanje vektora koristimo skraćene zapise
Kako vektor u prostoru možemo zapisati ili kao retčanu matricu dimenzije ili stupčanu matricu dimenzije , zbrajanje vektora i množenje vektora skalarom odgovara zbrajanju matrica i množenju matrica skalarom.
U koordinatnom sustavu možemo naći skalarne komponente vektora, odnosno usmjerene dužine koja je zadana s dvije točke.
odnosno
Dakle,
Na primjer,