U ovom poglavlju definirat ćemo skup realnih bojeva, navesti njegova osnovna svojstva, objasniti kako rade računala i definirati apsolutnu vrijednost realnog broja.
Kada racionalne brojeve nanosimo na brojevni
pravac, budući je skup
gust, mogli bismo pomisliti da njegovi elementi prekrivaju čitavi
pravac. To, međutim, nije istina. Nanesemo li na brojevni pravac
dijagonalu kvadrata sa stranicom dužine jedan, dobit ćemo po
Pitagorinom poučku broj
.
Teorem ćemo dokazati koristeći tehniku kontradikcije ili protuslovlja. Naime, ako je
i ako
pokažemo da je
, tada prema tablici istinitosti za
implikaciju iz poglavlja 1.1 slijedi
.
Ako je (A)
, tada je (B)
, pri
čemu su
i
relativno prosti, odnosno ne mogu se dalje skratiti.
Međutim, tada je
pa je prema prvom dijelu dokaza
paran,
odnosno
. Iz
slijedi
pa je
također
paran. Dakle,
i
nisu relativno prosti pa je tvrdnja (B)
neistinita. No, tada i tvrdnja (A) mora biti neistinita i teorem je
dokazan.
Računske operacije na skupu realnih brojeva definirane su na poznati način te za njih vrijede svojstva slično kao u teoremu 1.3.
Sljedeći teorem navodimo bez dokaza.
Odnos između do sada opisanih skupova brojeva je sljedeći:
![]() |
||
![]() |