Postupak opisan u prethodnim poglavljima se, uz odgovarajuće izmjene, može primijeniti i za ispitivanje toka parametarski zadane funkcije. Međutim, kako su kod parametarski zadanih funkcija varijable i ravnopravne, postupak ispitivanja takvih funkcija može biti složeniji od ispitivanja eksplicitno zadanih funkcija.
Ispitivanje toka parametarski zadane funkcije ilustrirat ćemo na primjeru Descartesovog lista iz primjera 4.2, 4.4 i 4.12, koji je u parametarskom obliku zadan s
Ispitajmo parnost zadane funkcije po prethodnoj definiciji. Pretpostavimo da je funkcija parna. Ako je točka element grafa funkcije, tada je i točka također element grafa funkcije. No, tada postoji takav da je . Uvrštavanje u definiciju funkcije daje
Gornje jednakosti su ispunjene samo za . Naime, za gornje jednakosti povlače
Nakon kraćenja prva jednakost povlači , odnosno . Uvrštavanje u drugu jednakost daje , odnosno što je nemoguće pa zaključujemo da funkcije nije parna.
Pretpostavimo sada da je funkcija neparna. Ako je točka element grafa funkcije, tada je i točka također element grafa funkcije. No, tada postoji takav da je . Uvrštavanje u definiciju funkcije daje
Kao i u prethodnom slučaju, gornje jednakosti su ispunjene samo za . Naime, za gornje jednakosti povlače
Nakon kraćenja prva jednakost povlači , odnosno . Uvrštavanje u drugu jednakost daje , što je nemoguće pa zaključujemo da funkcije nije neparna.
pa funkcija nema horizontalnu asimptotu u lijevoj strani. Slično, kada . Kako je
zaključujemo da funkcija nema horizontalnu asimptotu ni u desnoj strani.
Zbog složenosti postupka, kod ispitivanje ekstrema i monotonosti potrebno je voditi računa o mnogim detaljima.
Nađimo ekstreme po . Vrijedi
Po Teoremu o nužnim uvjetima ekstrema 5.12 imamo tri točke u kojima se mogu nalaziti lokalni ekstremi i to za vrijednosti parametra , i . Međutim, da bi mogli ispravno primijeniti teoreme o nužnim i dovoljnim uvjetima ekstrema iz poglavlja 5.7, potrebno je da je u okolini kritičnih točaka zaista definirana neka funkcija . Po teoremu 4.1, to će sigurno biti ispunjeno ako je u okolini promatrane točke funkcija injekcija. S druge strane, je sigurno injekcija tamo gdje je strogo rastuća ili padajuća. Vidimo da u okolini točke vrijedi pa je po Teoremu o monotonosti 5.11 funkcija strogo rastuća u okolini točke . Kako mijenja predznak s na u okolini točke , teorem 5.13 nam kaže da se radi o lokalnom maksimumu. To, međutim, nije dovoljno! Naime, kako bi zaista bili sigurni da se radi o lokalnom maksimumu po u smislu definicije 5.4, moramo još provjeriti da i funkcija raste u okolini točke . No, to smo već pokazali jer je u toj okolini pa je naš zaključak da se radi o lokalnom minimumu opravdan. (Obrnuti slučaj pokazat ćemo kasnije).
Međutim, s ovim još nismo riješili status točaka i . Pogledajmo sada ekstreme po . Vrijedi
Očito je u okolinama točaka i derivacija pa je funkcija injekcija. U okolini točke je , odnosno je rastuća, a kako mijenja predznak s na radi se o lokalnom minimumu. U okolini točke derivacija također mijenja predznak s na pa bi mogli zaključiti da se radi o lokalnom minimumu po . Kako je u toj okolini , odnosno je padajuća, zaključujemo da se zapravo radi o lokalnom maksimumu. Naime, činjenica da pada, zapravo znači da je derivacija negativna desno od točke , a pozitivna lijevo od te točke, što je zapravo definicija lokalnog maksimuma gledano od desne prema lijevoj strani.
Radi lakšeg praćenja prethodnog izlaganja, funkcije i te njihove derivacije po parametru i po i prikazane su na slikama 5.15, 5.16 i 5.17. Vidimo da je prilikom ispitivanja toka parametarski zadane funkcije korisno detaljno ispitati i tokove funkcija i . To je u ovom slučaju jednostavno, jer se radi o racionalnim funkcijama.
Ove slike nam daju još neke korisne informacije. Tako iz oblika funkcija i na slici 5.15 zaključujemo se na dijelu grafa funkcije ista vrijednosti varijable javlja za tri različite točke (konkretno, isti se javlja za po jedan iz intervala , i ). S druge strane, svakoj vrijednosti odgovara točno jedan (funkcija je na tom intervalu injekcija). Također, kako funkcija raste na intervalu , a pada na intervalu , zaključujemo da tu graf funkcije ima petlju.
Iz tablice 5.1 se također lijepo vidi da graf krivulje ima petlju za , odnosno za , kao i da svakoj vrijednosti odgovaraju tri vrijednosti varijable .
Radi preglednosti rezultate ćemo opet prikazati tablično. U tablici 5.2 dani su redom intervali parametra , ponašanje derivacije , ponašanje varijable i konačan zaključak o zakrivljenosti.